Go to Admin » Appearance » Widgets » and move Gabfire Widget: Social into that MastheadOverlay zone
Davno, negde polovinom 90-ih godina jedna rečenica jedne javne ličnosti, skrenula mi je pažnju na Slovence i njihov karakter. Naime, ta estradna osoba, sada već pokojna, iz razumljivih razloga neću pominjati njeno ime, napomenula je u jednom svom tekstu kako su Slovenci mudar narod i zrela nacija, i kako će oni iz ex Yu i Balkanskih tumbanja izaći kao pobednici u svakom pogledu, i da će svojom istorijskom zrelošću naći svoje mesto pod suncem. Priznajem da tada nisam ni razmišljao o Sloveniji i da mi je bila skoro potpuno nepoznata, izuzmem li tu skijanje i tranzitna putovanja.
Medjutim, prošle su mnoge godine i decenije a te reči su se u potpunosti obistinile. Slovenija je postala zemlja za primer. Hit država. Evropski primer i najbolji djak evropskih integracija. Od koje se ima štošta naučiti iako u našim medijima ima dosta malicioznih tekstova koji govore o skoroj propasti Slovenaca. Ali takvih tekstova ima već od kraja 80-ih godina prošlog veka i ne prestaju sa svojim ekonomskim i društvenim senzacionalizmom, dok Slovenija napreduje idući svojim putem. Zato bih podelio sa onim razumnijim čitaocima neke svoje glavne impresije o Sloveniji, koju sam doživeo dualistički, na jedan način sam je video danju a na drugi način noću. Dualizam je osnovno svojstvo ove zemlje.
Ekonomija Slovenije
Za razliku od drugih naroda i nacija u Evropi i na Balkanu, Slovenci su nakon drugog svetskog rata imali jednu vrlo specifičnu ekonomsku strategiju čiji se dometi vide sada. Drugačije od ostalih ex SFRJ republika koje su planski i centralizovano razvijale industrijske centre po velikim gradovima i stvarale čitavu klasu lumpen proletera i industrijalizovanih seljaka – polutana po velikim gradovima, Slovenci su se orijentisali na strategiju diversifikacije svojih ekonomskih resursa. Mudro i sistematski, a da to niko nije ni posebno primećivao i nikome se nije činilo čudnim, oni su planski stvarali fabričke i industrijske pogone po malim mestima i vrlo ravnomerno po celoj Sloveniji. Epilog toga je da imamo niz poznatih slovenačkih fabrika u mestima za koje mi mislimo da su gradovi, a ona su u stvari sela. Svako selo ima jednu ili par jakih fabrika. Celo selo i lokalna samouprava je na taj način bila orijentisana na tu fabriku i njen razvoj iz čega su se razvile simbioze izmedju privatnog, društvenog i državnog kapitala, koje su svima nejasne osim samim slovencima.
Taj ravnomeran regionalni razvoj doveo je do niza društvenih fenomena. Pre svega, ljudi iz tog kraja su ostajali u svojoj lokalnoj zajednici i nisu hrlili u velike gradove u potrazi za poslom. Iz tog razloga u Sloveniji ne postoje veliki gradovi, čak ni srednje veliki gradovi. Zatim, te fabrike su bile nosilac ravnomernog razvoja infrastrukture, jer je za njihovo uspešno funkcionisanje bila potrebna jaka putna i komunikaciona infrastruktura. Uz opštu regionalizaciju i samoupravljanje sopstvenim resursima, i finansijska i politička moć nije bila u tolikoj meri centralizovana kao što je to u drugim balkanskim zemljama i prestonicama.
Takode, iz istog razloga ravnomernog ekonomskog razvoje svakog regiona, ne postoji pritisak doseljavanja i gomilanja stanovništva u prestonici Ljubljani, niti je glavni grad zbog toga postao prenaseljena metropola, ophrvana komunalnim problemima i zagušenjima. Od Ljubljane je stvoren miran i pitom gradić, vrlo sredjen i sav u zelenilu, sa širokim ulicama i drvoredima, i sa puno prostora bez zbijenosti. Postoji urbana priča i legenda da je još od 50-ih godina prošlog veka još ona komunistička slovenačka politička elita sistematski onemogućavala izgradnju Ljubljane, što je danas očigledno. Grad ima neverovatan potencijal za izgradnju ali se novogradnja dešava sporo i isključivo namenski, odnosno onemogućava se divlja i ekspanzivna gradnja kroz stroge urbanističke planove i sporo dolazeće dozvole za gradnju. Jer, nema tog svetskog investitora koji ne bi u ovom trenutku vremena, odmah da može uložio stotine miliona eura u novoizgradjene nekretenine u Ljubljani. Medjutim, Slovenci to ne dozvoljavaju, i čuvaju to u vidu monopola zarad viših nacionalnih interesa.
Zatim, deo strategije ali i deo slovenačkog mentaliteta je bio da se stvaraju kvalitetni i dobro dizajnirani, upakovani proizvodi koji su namenjeni za izvoz van lokalnih granica. Ta društveno ekonomska politika je dovela do toga da su slovenci prvo izvozili svoje proizvode i usluge širom ex Jgoslavije dok je ova postojala a kasnije i u zemlje Evrope i sveta, stvarajući tako jaku izvoznu ekonomiju. Ta strategija je do sadašnjih vremena bila jako uspešna, mada sada nailazi ne prepreke i velike ispite, jer zbog visoke cene takvog rada i pristupa ekonomiji i životu, gube globalnu ekonomsku konkurentnost, koja je ipak i dalje visoka. Slovenija se po konkurentnosti nalazi medju prvih 30 zemalja sveta, ali oni smatraju da je to slab rezultat. Mi, koji smo negde izmedju 80-og i 100-og mesta po konkurentnosti mislimo da je to fenomenalno. No, to već sad zalazi u stvar mentaliteta nacije, kao što je praznoglav mentalitet srpskih medija koji i dan danas fabrikuju bajate teze da su slovenci izgradili svoju industriju na srpskim jeftinim sirovinama i našem potrošačkom tržištu, a ne na njihovoj pameti. Jer, u jednom mom prethodnom tekstu o snazi Srpske ekonomije se lepo vidi da je Slovenija 16 puta ekonomski snažnija od Srbije, jer 4 puta manje stanovnika napravi 4 puta više bruto društvenog proizvoda. Ko ne veruje, neka pogleda činjenice u prethodnom tekstu.
I možda ključni momenat njihove ekonomije je pravednija i poštenija preraspodela društvenog bogatstva. Iako se Slovenci žale na svoje političare i postojanje korupcije, uporedimo li to sa okolnim, balkanskim zemljama, imamo situaciju da se u Sloveniji malo kraducka oko velikog kolača društvenog bruto proizvoda, dok se u istočnijim i južnijim zemljama mnogo krade oko malog kolača. Otuda i ta nastala razlika u standardu običnih gradjana Slovenije i ostatka Balkanskog poluostrva. Ali to je zasluga samih slovenaca jer oni sami nisu dopustili da ih politička i ekonomska elita masovno pokrade. Mi jesmo, pa nam Slovenci ni u kom slučaju nisu krivi za naša ekonomska posrtanja.
Stil života slovenaca – Slovenian life style
Slovenci su vredan, štedljiv i radan narod koji posvećuje pažnje detaljima. Uporni su i posvećeni svojem posedu, lično štedljivi ali i solidarni, kada je u pitanju interes njihove nacije i naroda. U tom smislu gaje u društvenoj bazi odnose jednakosti i umerenosti. Prosečan slovenac ne odudara od okoline, nije razmetljiv i ne kiti se statusnim simbolima. Znajući da je to nepopularno i da će naići na društvenu osudu, oholost i pokazivanje, tako svojstveno južnjačkom temperemantu i mentalitetu, nije poželjno ponašanje u Sloveniji. Pritisak zajednice je toliko jak i isključiv, da svaki onaj koji i pokuša da bude „iznad proseka“ rizikuje da bude potpuno društveno odbačen od zajednice.
S obzirom da im je ekonomija dala mogućnost da žive u svojoj lokalnoj zajednici, odakle su potekli, slovenci su sačuvali kontakt sa prirodom i to im je vrlo bitan aspekt života. Većina njih živi na selu, ili na širokim obodima grada gde imaju svoje bašte, vrtove i drveće. Zahvaljujući odličnim putevima bez gužve i dobrom javnom transportu, nije im teško da putuju i više desetina kilometara na posao. Često idu i u drugi grad, iz Ljubljane u Celje ili Maribor, i obrnuto. Tipičan Slovenac mahom nekoliko desetina kilometara živi daleko od svog posla ali mu zbog brzine prevoza to ne predstavlja nikakav problem.
Sami gradovi su ispunjeni sa mnogo zelenila i ogromnim drvećem koje se neguje. Slovenija je zelena, ali sredjeno zelena, i to se vidi na svakom koraku. Sve je podšišano, obrezano i kultivisano. Retko gde ćete videti zarastao brlog i šipražje puno neurednog korova. Gradjevinski otpad, humke kamenja i zemlje, ili gomile nabacanog smeća, nisam nigde video u Sloveniji, to tamo uopšte ne postoji. Jer i da postoji odmah bi neko reagovao ili bio kažnjen. Slovenci vode jako računa da im priroda ne bude divlja i razbarušena, već doterana i lepa. Svuda imate mnoštvo životinja i ptica, i čovek je blizak sa prirodom u Sloveniji.
Ta blizina prirode okrenula je slovence planinarenju, šetnjama i sportovima u prirodi. To ide toliko daleko da su oni bavljenje sportom podigli na nivo kulta. Iz tog razloga niko u ovom delu Evrope nema tako snabdevene radnje sa sportskom opremom kao Slovenci, i oni imaju stvarno dobre rezultate u svetskim sportskim okvirima, s obzirom na veličinu stanovništva. Deo te okrenutosti prirodi je i sklonost usvajanju naturalnih teorija života. Vrlo lako i brzo su prihvatili new age trendove iz Amerike i Evrope o zdravom životu i zdravoj ishrani. Svako se manje više bavi nekim sportom, uzgaja organsko voće i povrće i podvrgava se mnoštvu alternativnih metoda lečenja.
Visok standard života koji imaju dao im je priliku da se bave turizmom, da putuju, i da dobro i probrano se hrane, mada to rade umereno. Za razliku od susednih zemalja na istoku gde brzo raste broj debelih i gojaznih zbog loše hrane i loših životnih navika, Slovenci su ostali vitki zbog suprotnih trendova – jedu zdravo i puno vežbaju. Imaju dva aspekta koji su im po meni minusi, mada je to tipično srednjoevropski model ponašanje – oblačenje i škrtost. Modni ukus im je nalik Austrijancima a daleko od Italije, iako se graniče sa italijanima. Oblače se opušteno, casual, kvalitetno, ne uvek baš modno uskladjeno, i sa garderobom koja nije luksuzna i skupa. I svi gledaju da budu diskretno obučeni i što prirodniji u oblačenju, da ne skreću pažnju, bez obzira koliko novca imali. Kad tome dodate i opštu štedljivost i škrtost u nekim stvarima, možete reći za većinu Slovenaca da im nedostaje vidljivog stila u ponašanju. Posebno kada se sa slovencima nadjete u kafani ili na zajedničkom izletu, on će retko biti galantan prema svima i svemu i pokazati da ima novca kod sebe. Slovenac će uvek racionalizovati svoje i tudje resurse pod devizoma „Ja za sebe sve sam plaćam onoliko koliko mi treba i koliko uštedim“.